|
----------------------
Umjesto Renagela - Renvela
dr. Vukašin Andrić, Genzyme, Zagreb
Poznata je činjenica da poremećaje u funkciji
bubrega prate i poremećaji u regulaciji fosfora
u tijelu. Naime, zdravi bubrezi filtriraju i izbacuju
iz organizma sav višak fosfora koji se unese hranom.
Kad bubrezi počnu zatajivati, poremeti se i taj
mehanizam te kod bolesnika dolazi do tzv. hiperfosfatemije
- povišene razine fosfora. Hiperfosfatemija tada
pokreće lanac nepovoljnih zbivanja u tijelu koji
na kraju dovode do stvaranja i nakupljanja kalcifikata
u različitim tkivima, a među najopasnijima su
oni što se nakupljaju u srcu i krvnim žilama.
Ukoliko se dijetom sa smanjenim unosom fosfora
više ne može održavati razina fosfora u krvi ispod
granice hiperfosfatemije, liječnici će takvom
bolesniku prepisati jedan od vezača fosfata
- lijek koji se uzima s hranom i na sebe veže
fosfate te ih izbacuje iz organizma stolicom.
Na taj će način unos fosfora iz hrane biti smanjen
i bit će moguće spriječiti hiperfosfatemiju.
Na stranicama Nefrosa već smo pisali o jednom
takvom vezaču fosfata. Radilo se o Renagelu,
najnovijem vezaču fosfata kojeg je HZZO stavio
na Listu lijekova, te ga učinio dostupnim našim
bubrežnim bolesnicima. Osnovna osobina Renagela
je da se radi o vezaču fosfata koji se iz probavnog
trakta ne može apsorbirati niti nakupljati u ostalim
tkivima i organima, već se u potpunosti izbacuje
iz organizma nakon što na sebe veže fosfor iz
hrane s kojom je uzet. Renagel je po svome sastavu
molekula sevelamer hidroklorida, a smjeli su ga
koristiti samo bolesnici na dijalizi.
U međuvremenu su stručnjaci u razvoju lijeka
Renagel otišli korak dalje. Kako bi lijek učinili
prihvatljivijim, promijenili su strukturu Renagela
i na tržište izbacili sevelamer karbonat.
Razlika je, dakle, samo u soli koja se nalazi
uz aktivan dio lijeka sevelamera, pa je tako na
mjesto hidroklorida došao karbonat. Ta je promjena
učinjena zato što je primijećeno da bolesnici
karbonat podnose bolje od hidroklorida. Naime,
karakteristika je svih vezača fosfata da, kako
se uzimaju s hranom, kod nekih bolesnika mogu
izazvati smetnje u probavi te ih oni jednostavno
ne podnose i prestanu ih uzimati. Također, kod
lijekova koji u svome sastavu imaju hidroklorid
preporučena je povremena kontrola pH krvi, na
koji ta sol ima utjecaj. Karbonati, s druge strane,
nemaju utjecaja na pH krvi, pa je takva kontrola
nepotrebna.
Osim s novom solju, ovaj vezač fosfata dolazi
i promijenjenog imena, koje sada glasi Renvela.
Proizvođač, tvrtka Genzyme, je u SAD Renvelu registrirao
već prošle godine, tako da američki bolesnici
gotovo više niti ne uzimaju stari oblik lijeka,
Renagel. Europska agencija za lijekove EMEA je
ovaj lijek nedavno registrirala, te ga time odobrila
za primjenu unutar EU. Očekuje se da će do konca
godine započeti distribucija i primjena Renvele
u pojedinim europskim zemljama, a tijekom 2010.
godine u većini njih. Istovremeno će tvrtka Genzyme
i preko HZZO-a zatražiti odobrenje za registraciju
Renvele, kako bi ona bila dostupna i bolesnicima
u Hrvatskoj.
Postoji još nekoliko novosti koje dolaze s Renvelom.
Naime, za razliku od Renagela i ostalih vezača
fosfata koji se uzimaju u obliku tableta, Renvela
će biti na raspolaganju bolesnicima u dva oblika
- i kao tablete i kao prašak.
Ovaj drugi oblik će biti pakiran u vrećicama čiji
je sadržaj moguće otopiti u napicima ili pomiješati
s hranom, a pogodan je za bolesnike koji nerado
gutaju tablete. Druga se novost odnosi na indikaciju
Renvele, odnosno na "vrstu" bolesnika
kojima je taj lijek namijenjen. Osim bolesnika
na dijalizi, Renvelu mogu uzimati i bolesnici
kojima, unatoč uznapredovanog zatajenja, bubrezi
još uvijek funkcioniraju. Kriterij je jedino razina
fosfora u krvi. Renagel je, da podsjetimo, bio
indiciran samo za bolesnike na dijalizi.
Na kraju, možemo još jednom naglasiti važnost
kontrole hiperfosfatemije kod bubrežnih bolesnika.
Iskustvo je pokazalo da se održavanjem razine
fosfora u krvi u normalnim granicama može dulje
i kvalitetnije živjeti. Problem hiperfosfatemije
je i u tome što, za razliku od, primjerice, anemije,
taj poremećaj bolesnici ne osjećaju. Sama hiperfosfatemija
ne daje nikakve simptome, pa bolesnik može imati
osjećaj da je s njime sve u redu. Međutim, kako
je rečeno, hiperfosfatemija dugoročno i bezbolno
dovodi do nepovratnih promjena i oštećenja u organizmu.
To uvijek treba imati na umu, te izbjegavati hranu
bogatu fosforom, kontrolirati fosfor u krvi i
redovito uzimati vezače fosfata, ukoliko ih liječnik
propiše.
|
|