----------------------
Endemska nefropatija

Napisao: Dr. Ninoslav Leko
Opća bolnica Dr. Josip Benčević
Slavonski Brod

Prije više od 50 godina liječnici Bolnice u Slavonskom Brodu primijetili su da u selima zapadnog dijela tadašnjeg Kotara Slavonski Brod ima znatno više bubrežnih bolesnika nego u drugim dijelovima Kotara. Klinička slika tih bolesnika bila je identična, podmukao tihi razvoj bolesti, dugo razdoblje do razdoblja bolesti, dugo očuvana radna sposobnost, žutosiva boja kože, rano naglašena mikrocitna anemija, razvoj terminalne uremije, te znatno kraći životni vijek. Bolest se javljala u pojedinim zemljoradničkim obiteljima, ili u samo nekih članova obitelji koji nisu nužno bili u krvnom srodstvu. U Hrvatskoj inače rijedak tumor urotrakta/bubrežne nakapnice i mokraćovoda u ovim je krajevima bio izuzetno učestao. Bilo je jasno da se radi o posebnoj bolesti, dotad neopisanoj u medicinskoj literaturi, a patološki i histološki nalazi bubrega bolesnika umrlih od te bubrežne bolesti su to i potvrdili. Bilo je jasno da se bolest javlja u žarištu, dakle bila je riječ o endemskoj bolesti (bolesti žarišta), a kako se radilo o tubulointersticijskom nefritisu, bolest ubrzo dobiva ime endemska nefropatija, kronična bubrežna bolest postupnog početka i progresivnog tijeka. Ubrzo je bilo jasno da se bolest ne nalazi samo u Hrvatskoj, nego i u drugim državama u slivu rijeka pritoka Dunava, na područjima današnje Bosne i Hercegovine, Srbije, Bugarske i Rumunjske.

Slika 1: Žarišta endemske nefropatije u jugoistočnoj Europi

U Hrvatskoj je žarište i dalje u zapadnom dijelu bivše općine Slavonski Brod, omeđenim rijekom Savom na jugu, te Diljem gorjem na sjeveru, Slavonskim Brodom na istoku i rijekom Orljavom na zapadu.

Slika 2: Hrvatsko žarište endemske nefropatije, s 14 ugroženih sela

U žarištu je 14 sela i to: Kaniža, Banovci, Bebrina, Zbjeg, Šumeće, Slavonski Dubočac, Slavonski Kobaš, Živike, Pričac, Malino, Slobodnica, Stupnički Kuti, Brodski Varoš i Lužani, u kojima živi oko 10 000 stanovnika.
Kako su stanovnici tih sela ugroženog zdravlja, da bi se mogao pratiti broj oboljelih te kretanje bolesti, 1957. godine u tim selima započinje prvi masovan terenski populacijski probir, tj. perlustracija odnosno screening. Od tada se prelustracija gotovo redovito provodi u nekom od sela unutar hrvatskog žarišta, s ciljem otkrivanja bolesnika u što ranijoj fazi bolesti, te praćenja tijeka bolesti i broja oboljelih. Punoljetne osobe podijeljene su u četiri skupine, prema sljedećim kriterijima:

Bilo je za očekivati da promjena načina života, viši zdravstveni standard, bolji socioekonomski uvjeti, izravno počnu utjecati na smanjenje broja oboljelih, no endemska nefropatija nas je opet iznenadila.

Posljednja perlustracija učinjena je 2005. godine na 1081 osobi i na osnovi toga uzorka rezultati su pokazali da endemska nefropatija ne iščezava iz žarišta, nego je prevalencija približno jednaka kao i prije 20 godina, od 0,6 do 2,3%, što govori da sve dosad poduzete mjere nisu dale rezultata u smanjivanju broja oboljelih. Logično je bilo da se stoga u prevenciju i praćenje bolesti aktivnije uključi i Hrvatski zavod za javno zdravstvo, svojim mjerama za preveniranje i praćenje bolesti.