----------------------
Osvrt na godišnjicu suradnje s Eurotransplantom

Mirela Bušić, dr.med.
Nacionalni transplantacijski koordinator
pri Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi

26. svibnja, upravo na Nacionalni dan darivanja i presađivanja organa i tkiva, obilježena je i prva godišnjica članstva u Eurotransplantu.

Što nam je donijelo članstvo u ovoj uglednoj europskoj organizaciji koja povezuje i koordinira dodjelu i razmjenu organa između 7 europskih zemalja: Njemačke, Nizozemske, Belgije, Luxemburga, Austrije, Slovenije i Hrvatske? Što povezuje zemlje članice, a što i dalje razlikuje transplantacijske sustave članica Eurotransplanta?

Povezuju ih:

- jedinstvena lista čekanja,
- jedinstvena mreža donora,
- jedinstveni kriteriji dodjele organa (s mogućnošću manjih nacionalnih odstupanja),
- jedinstveni kriteriji dodjele visoko urgentnog statusa,
- jedinstveni standardi tipizacije,
- sustav utemeljen na načelu solidarnosti.

Prednosti članstva u Eurotransplantu odnose se prvenstveno na postupak dodjele organa, zasnovan na transparentnom, dokumentiranom, nadziranom i softverski utemeljenom procesu koji se koordinira izravno iz središnjeg Eurotransplantovog ureda, smještenog u Leidenu, Nizozemska.

Postupak dodjele organa, koji se zbog općeprisutnog nedostatka organa smatra etički najosjetljivijim dijelom transplantacijskog procesa i kao takav je podložan mogućim zlouporabama, na taj je način postao potpuno neovisan od mogućih utjecaja ljudskog faktora, utjecaja transplantacijskih centara ili drugih subjekata. Naprotiv, računalni odabir primatelja temeljen na šifriranoj bodovnoj listi koju iščitava ET ured u Nizozemskoj osigurava pravednu raspodjelu i jednak pristup svim pacijentima.

Kao još jedan mogući kritični moment, i postupak dodjele HU statusa jasno je definiran i nadziran kroz nekoliko stupnjeva donošenja odluke; prijedlog HU statusa daje Povjerenstvo tx centra, temeljem točno utvrđenih kriterija i medicinske dokumentacije koju prilaže u zahtjevu. Nakon toga zahtjev razmatra i o njemu odlučuje međunarodno ET povjerenstvo, u dokumentiranom postupku koji je izvan utjecaja transplantacijskih centara koji zahtjeve podnose.

Nadalje, postupak prijave pacijenta na listu čekanja ET nalaže povećanu odgovornost liječnika transplantacijskih ambulanti u pripremi i procjeni pacijenta. To se posebno odnosi na adekvatnu i pravovremenu obradu i unos svih potrebnih, točnih i ažuriranih podataka o pacijentovu statusu, na čuvanje medicinske dokumentacije te potpuno informiranje pacijenta i pribavljanje pacijentovog pisanog pristanka za transplantaciju.

Osim navedenih prednosti, najveću dobrobit ET članstva osjetili su primatelji bubrega koji su dugo vremena na listi čekanja, te visoko urgentni primatelji koje ovaj sustav uspješno rješava u pravilu u roku od 24- 48 sati od podnošenja zahtjeva Eurotransplantu.

Po čemu se zemlje članice ET razlikuju?

Zemlje članice Eurotransplanta ipak se razlikuju po nizu segmenata transplantacijskog sustava; nacionalnoj legislativi (pretpostavljeni ili informirani pristanak), broju donora, načinu organizacije prikupljanja organa, standardima i dostupnosti transplantacijskih usluga, načinu financiranja transplantacijskih usluga, načinu postransplantacijskog praćenja i izvještavanja...).

Naime, značajno je naglasiti činjenicu da uspješnost donorskog programa (broj donora na milijun stanovnika) ovisi isključivo o nacionalnoj organizaciji, odnosno o modelu prikupljanja organa unutar neke zemlje članice, te nije u nadležnosti Eurotransplant organizacije.

Organizacijski modeli od kojih treba učiti su belgijski i austrijski, jer se u skupini ET zemalja ističu brojem donora od 20-25 na milijun stanovnika, dok se broj donora u ostalim ET članicama kreće od 10-15 na jedan milijun stanovnika.

Mogući nedostaci primijećeni na početku suradnje s Eurotransplantom bili su:

+ dolazak većeg broja eksplantacijskih timova zahtijeva bolju koordinaciju i međutimsku suradnju (više timova = dodatni zahtjevi, početak eksplantacije često prolongiran...),

+ često nedostatni resursi bolničkih pomoćnih službi za logistiku eksplantacijskim timovima,

+ postavljeni dodatni standardi obrade donora, koji nalažu veću odgovornost u procjeni kvalitete i prihvatljivosti organa od strane donorskog centra (od izuzetnog značaja posebno kod kardiološke procjene prihvatljivosti srca ili procjene pluća...),

+ rad koordinatora opterećen dodatnim zahtjevima (elektronska dojava podataka o donoru),

+ nestandardizirana i neujednačena kvaliteta eksplantacijskog postupka te perfuzije i pakiranja organa.

Danas, nakon godinu dana suradnje u okviru Eurotransplanta, ti su nedostaci u većini donorskih bolnica uspješno riješeni, a iskustvo nas je naučilo da se s navedenim rizicima i nedostacima moguće uspješno nositi uz dobrom organizaciju donorskog sustava i edukaciju zdravstvenih djelatnika.

Bolnice koje su u nas i dalje ogledni primjer uspješnog donorskog programa su KB Dubrava, KB Sestara milosrdnica i OB Varaždin, a ove godine pomak u kvaliteti donorskog programa učinjen je i u KBC Rijeka. Puno očekujemo od KBC Zagreb, no zabrinjavajuće je što su ovaj put zakazale opće bolnice, pa i one koje su dosad bile primjer uspješnosti, poput OB Pula.